Follow us on:
Merjem Uzerli ima finansijske probleme!

Glumica Merjem Uzerli upala je u dugove zbog tri neotplaćena kredita, od kojih dva u Nemačkoj, a jedan u Turskoj, piše Hurijet.

- Merjem je sestri, koja sa decom živi u Frankfurtu, kupila velelepnu kuću na periferiji ovog grada, ali je za nju, usled nedostatka finansijskih sredstava, podigla kredit. Isti slučaj bio je i s njena dva automobila marke „audi“, koje je pazarila istovremeno. Smešili su joj se ugovori za nekoliko reklamnih kampanja i verovala je da će od tog novca pokriti kredite, ali joj se niko nije javio. Isti slučaj je i s nekretninom u Ankari, koja je pod hipotekom i Merjem bi vrlo lako mogla da ostane bez nje - ispričala je rođaka poznate glumice. Ni produkcijska kuća koja realizuje seriju „Sulejman Veličanstveni“ nije želela glumici da pruži garancije, čak ni kada je ona zapretila povlačenjem iz projekta.

Priča o Sulejmanu i Hurem: Ljubav zakon menja!

Od nastanka Osmanske dinastije, pa sve do prve polovine 16. veka, postojao je običaj u Osmanskom carstvu da se svakoj sultanovoj konkubini dozvoli da rodi samo jednog sina. Taj običaj se promenio za vreme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, čija je najveća i jedina ljubav bila lepa Ukrajinka Rokselana… 

Osmansko carstvo je bila dinastička država koja je zavisila od sposobnosti sultana da proizvede muške naslednike, i čija je stabilnost dosta zavisila od stabilnosti sultanske porodice. Stoga su pitanja dinastičke reprodukcije, porodične sturkture i sistema nasleđa bila pitanja od visoke državne važnosti.

Prema islamskom zakonu, srž porodice nisu činili muž i žena, već ličnost oca. S tim u vezi, sultan je bio jedina glava vladarske porodice, isto kao što je bio i jedini vladar carstva. Stoga u Osmanskom carstvu nije postojao pojam savladarke ili formalno priznate kraljice (iako jeste bilo veoma uticajnih žena). Takođe, poreklo, vera i društveni položaj majke budućeg sultana nisu imali nikakvu relevantnost — svaka žena koja je bila deo sultanovog harema mogla je da postane majka sultanovog naslednika — mogla je biti robinja, niskog roda ili nevernica.

Postojao je, međutim, još jedan veoma uvržen običaj koji je počivao u politici nasleđivanja, a to je da svaka sultanova žena, bilo zakonita bilo konkubina, kad bi jednom rodila sultanu muško dete, više nikada ne bi ušla u sultanovu ložnicu. Ovaj običaj je počivao u činjenici da je svaki sultanov sin, od momenta svog rođenja postajao pretendent na presto, i samim tim bi postajao politički rival svojoj braći. Prinčevi stoga nisu rasli zajedno, već je svaka majka podizala odvojeno svog sina dok ovaj ne bi napunio između deset i dvanaest godina. Tada bi mu bivala dodeljena provincija na upravu i on bi odlazio na novu dužnost zajedno sa svojom majkom koja je postajala njegov duhovni vodič i čuvar.

Ovaj običaj bio je strogo poštovan sve do vladavine Sulejmana Veličanstvenog, koji ga je prekinuo i to ne iz političkih niti državnih razloga, nego zbog neizmerne ljubavi koju je osećao prema jednoj svojoj robinji, Hašeki Hurem, u Evropi poznatoj kao Rokselana.

Rokselana je bila najverovatnije kćerka jednog ukrajinskog sveštenika. Ukrajina je u to vreme bila deo Poljske i prema poljskim izvorima, Rokselana se zapravo zvala Aleksandra Lisovska koju su zarobili Tatari pri jednom od svojih napada na Poljsku. Aleksandra je bila odvedena u Istambul gde je bila kupljena za sultanov harem na pijaci gde su se prodavali robovi. Rokselana je dobila novo ime Hašeki Hurem i vrlo brzo je postala sultanova miljenica. Godine 1521. Rokselana je Sulejmanu rodila prvog sina, Mehmeda, i prema ustaljenom običaju, time se završavao bilo kakav seksualni kontakt između nje i Sulejmana. Međutim, Rokselana je između 1522. i 1531. rodila Sulejmanu još šestoro dece, od kojih je jedan bio i budući sultan i Sulejmanov naslednik, Selim II.

Sulejman je toliko voleo Rokselanu da je 1533. godine prekršio još jedan duboko ukorenjeni običaj i time je izazvao veliki skandal u ondašnjem osmanskom društvu — oslobodio je Rokselanu a potom se oženio njome i celog života joj je ukazivao velike počasti. Pošto je Rokselana bila i majka više sinova naslednika, došlo je do promene još jedne tradicije — Hurem sultanija nije pratila ni jednog od svojih sinova kad su im bile dodeljene provincije na upravu, nego je ostala u Istambulu u samom centru moći, gde je sve do svoje smrti 1558. vršila znatan uticaj na sultana. Kada je umrla, Sulejman ju je sahranio u džamiji Sulejmaniji, odmah do sultanovog turbeta.

Greške u seriji "Sulejman Veličanstveni"

- U seriji je sultan u pantalonama. Kod Osmanlija su pantalone zabeležene tek od vremena sultana Mahmuda II 1800-tih godina.

- Odeća žena na dvoru u seriji je francuska moda (a la france) iz 19. veka. Nema veze sa stilom oblačenja iz 16. veka, kada su žene na turskom dvoru nosile dimije.

- Kod Osmanlija, prinčevi nisu puštali brade. Tako je bilo i sa sultanom Sulejmanom kad je došao na tron. U seriji, on ima bradu prilikom ulaska u Istanbul.

- U seriji, komandant mornarice Džafer-paša je ubijen mačem. Međutim, kod Osmanlija su važne ličnosti, nakon presude, vešane omčom oko vrata (svilen gajtan).

- Smrtne presude su se izvršavale pomoću balte (helebarda-vrsta sekire) i osoba na dvoru zadužena za to se zvala baltadžija.

- U seriji kamen na kojem je ubijen spomenuti paša je ibret-kamen, i nije imao tu funkciju već funkciju iznošenja na videlo, objavljivanja i proglasa (tešhir).

- Sultan nije gledao likvidacije, kao što je to prikazano u seriji. Samo mu je, nakon smaknuća, bila pokazivana ukrvavljena košulja.

- Sultana Sulejmana su “veličanstvenim” prozvali zapadnjaci, a ne Osmanlije.

- Prilikom ustoličenja sultana bila bi upriličena paljba iz 121 topa. U seriji je prikazan vatromet. U tom vremenu, Osmanlije nisu imale takav običaj.

- U seriji je Nasuh Matrakčija prikazan kao gradska lutalica. Međutim, on je bio jedan od najučenijih ljudi u to doba. Bio je poreklom iz Bosne, iz grada Visoko. On je bitna istorijska figura, bio je veoma školovan, poznavao je puno jezika, izradu oružja, obučavao vojnike za bitke i učestvovao u svakoj bici. Dobro je crtao skice i nacrtao je mnoge ulice i građevine Istanbula onako kako su u to vreme izgledale. Bio je zajedno sa Sulejmanom u Manisi. U seriji se sa sultanom upoznaje u Istanbulu.

- Kada je sultan Sulejman došao na tron, imao je 26 godina. U seriji glumac ima 41 godinu.

- Hurem sultanija je rođena 1506. Imala je 14 godina kada je došla na dvor. Glumica u seriji ima 27 godina.

- Kada je sultan Sulejman došao na tron, bio je u starom dvoru, a ne na Topkapiji.

- Nije primao strane izaslanike na način koji je prikazan u seriji – tako što se vuku po podu.

- Nijedan izaslanik (osim iz turskog sveta ili iz turkijskih plemena) nije mogao ući u sobu u kojoj je zasedao Divan, a u seriji je ušao.

- Na zasedanju Divana, kada sultan priča, niko nije smeo da govori. U seriji je to slučaj.

- U haremu nisu bile samo sultanove robinje, kao što je u seriji slučaj.

- Odeća janičara ne odgovara odeći tog vremena.

- U seriji glavni čuvar Has odaje i neki veziri šetaju bez kape. U realnosti se to ne bi tolerisalo. Muškarci posebno nisu smeli da se pojavljuju pred ženama bez kape.

- Devojke koje bi bile dovedene u harem prvo bi prošle obuku i školovanje od tri godine pa se tek onda upoznavale sa sultanom. U seriji se Hurem sultanija odmah upoznaje sa sultanom.

- Bali beg je bio iz okoline Smedereva (Semendre) ali nije živeo u vreme Sulejmana već u vreme njegovog dedu Bajazita.

- Princeza Izabela je zapravo Izabela, kraljica Španije i Portugalije koja je bila udata za princa Ferdinanda Aragonskog, kraljica koja je poslala Kolumba na put za Indiju kad je pronašao Ameriku. Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine tako da je u vreme vladavine Sulejmana Veličanstvenog Izabela trebala biti stara žena a ne princeza koja nije udata.

- U istoriji nije zabeleženo postojanje Nigar kalfe. Njen lik je izmišljen za potrebe serije.

Sultanija Hurem (biografija)

Sulejman Velinčanstveni  (1494- 1566, vladao je od 1520. do smrti), poznat i kao Sulejman Zakonodavac, mudar državnik, vojskovođa koji je osvojio Beograd i stigao do Beča, ovladao Sredozemnim morem i Persijom, strah i trepet za svoje podanike i evropske dvorove 16. veka, vešt zlatar i rečit pesnik, zapisaće ove reči u pesmi napisanoj pod pseudonimom "Mahubi (u prevodu ljubavnik): "... ti si moje bogatstvo, moja ljubav, moja mesečina, moj najiskreniji prijatelj,... ti si moje postojanje ...moja jedina ljubav. Ti si najlepša među lepoticama... Uvek ću ti pevati ode...

Kome su upućene te reči? Naravno, ženi. I to ne bilo kakvoj. Ženi, koja je pretumbala vekovima brižljivo negovanu tradiciju Otomanske imperije, onoj koja je od naizgled nemogućeg, učinila moguće. Ženi, koja je prevalila put od robinje do Njenog carskog veličanstva. Narod je za nju govorio da je veštica i vračara a evropski dvorovi su je smatrali najvećom spletkašicom koja ne preza ni od koga ni od čega.

Zapadni svet je pamti kao Rokselanu a orijentalni ka Haseki Hurem sultaniju. Rođena je pak kao Aleksandra Anastazija Lisovska 1506. U tadašnjoj Poljskoj Litvaniji (Ruteniji), poznatoj i kao Crvena Rusija, nedaleko od današnjeg ukrajinskog grada Lvova. Otac joj je bio pravoslavni sveštenik i bio joj je namenjen sasvim običan život, sve dok joj krimski Tatari nisu pobili porodicu a nju odveli kao robinju u Konstantinopolju, današnjem Istanbulu, prodali za harem moćnog Sulejmana Veličanstvenog.

Po prirodi borbena, lukava, vešta u manipulisanju ljudima, umiljata kao jagnje i opasna kao  vuk, donela je odluku da postane gospodarica. Svojim, pre svega umiljatim osmehom i radošću kojom je zračila vrlo brzo osvaja sultana postavši njegova miljenica- "haseki"- sa svim povlasticama koje idu uz to. Njena vedra spoljašnost joj je donela ime "Hurem" -ona koja je radosna.

Naravno, uz naklonost sultana došla je omraza njenih rivalki, pre svega dotadašnje sultanove "haseki" žene, sultanije Mahidevran, koju su zvali i "Gulbahar" -prolećna ruža. Da sve bude još komplikovanije, sultan je sa prvom ženom imao sina Mustafu, koji je trebalo da nasledi svog oca. Po Rokselani, naravno, to nije dolazilo u obzir, jer bi joj sudbina bila zapečaćena. Ali to umesto da zabrine i uplaši Rokselanu, dalo joj je podstrek da ukloni svaku prepreku koja joj se nađe na putu.

Posle jednog sukoba sa Mahridevran, kada ju je ova doslovno prebila, sultan izopštava svoju bivšu prvu miljenicu i na njeno mesto dolazi Hurem. Ona promišljeno i ciljano u međuvremenu prihvata islam, što je uslov da bi se napredovalo na lestvici moći na otomanskom dvoru. Sledeći korak je bio rađanje deteta, i to muškog, potencijalnog sultanovog naslednika. Nesunljivo je da sreća prati hrabre. Prvo njihovo dete biće sin, Mehmed.

Posle Mehmeda, Rokselana će roditi ćerku Mihrimah, te sinove Abdulaha, Selima, Bajazita i Cihangira. Poslednji sin je imao urođenu grbu. Pošto je bio dobroćudne naravi, iako hendikepiran, on će postati Sulejmanov miljenik.

Kao visprena žena sa jasnim ciljem da obezbedi presto za svoje sinove, budući vešta u intrigama i vrlo bliska sa sultanom, vrlo smišljeno je eliminisala jednog po jednog protivnika. Najveći među njima nije bila Mahidevran, već Ibrahim Paša.

Ibrahim Paša je bio vrlo blizak saradnik sultana koji se strpljivo ali uporno uspinjao uz lestvicu državne moći. Od sultanovog sokolara je postao veliki vezir, kojem je sultan ostavio na milost i nemilost osvojene teritorije u Evropi da upravlja njima. Ali sve njegovo umeće i životno prijateljstvo mu neće pomoći u sukobu sa Rokselanom. Jedina mana mu je bila što je on na prestolu hteo da vidi Mustafu, Mahivedraninog sina, a ne sina bivše robinje. Njegov je izbor bio valjan, jer su Mustafu smatrali vrlo talentovanim i nadasve obrazovanim mladim državnikom i vojskovođom. Diplomate su iz Carigrada upozoravale svoje evropske dvorove da im se ne piše dobro kada Mustafa nasledi oca Sulejmana. Tih strahovanja ih je oslobodila Hurem sultanija -Rokselina.

Svojim intrigama usadila je sultanu crv sumnje u glavu da veliki vezir Ibrahim kuje zaveru protiv njega. Sultan je po dobrom običaju pribegao "svilenom gajtanu". Ibrahima će naći zadavljenog u njegovoj kući 1536. godine. Jedan rival manje.

Međutim dok je Mustafa živ -opsnost uvek vreba po njen i život njene dece. Naučena strpljenju i upornosti, prvo udaje svoju ćerku Mihrimah za Rustem pašu, koji će dakako brzo postati veliki vezir. To joj je omogućilo da obezbedi trajni i neposredni uticaj na donošenje sultanovih odluka ali i da po potrebi uređuje stvari po njenom nahođenju. Najurgentnija stvar je bila rešiti se Mustafe.

Čas za to kucnuo je kada je Otomanska imperija krenula u pohod na Persiju. Njen zet je pustio glasinu da bi vojska, pre svega janjičari, želela da njom komanduje mladi Mustafa, jer sultan nije krenuo lično u boj već je ostao u Carigradu, odnosno da je vreme za smenu na prestolu. Sulejmana nije trebalo dugo ubeđivati u glasine. On naređuje da Mustafa dođe kod njega da bi ga u njegovom prisustvu zadavili. Tako je jedini mogući takmac eliminisan. Ali, tom užasnom prizoru davljenja prisustvovao je i Rokselanin najmlađi sin, Cihangir. Pošto je on bio strašno vezan za Mustafu, doživeće takav šok od kojeg se neće nikad oporaviti i umreće 1553, nepunu godinu dana kasnije. Ovim su sve prepreke bile uklonjene.

Ipak, prst sudbine ili neka božanska sila morala je za svu prolivenu krv uzeti i svoj danak. U međuvremenu je umro najstariji sin Mehmed a pre njega Abdulah. Ostali su Bajazit i Selim.

Budući da su obojica bili gospodari određenih teritorija sa svojim vojskama i obojica hteli da sednu na presto, rat između braće je bio neminovan. Godinu dana posle Rokselanine smrti došlo je do rata. Izgubio je Bajazit, koji sa svoja četiri sina beži u Persiju. Na zahtev Sulejmana Veličanstvenog, tadašnja vlada ga vraća u Tursku gde ih svu petoricu Sulejman ubija. Igra vlasti je završena. Na presto će sesti Selim.

Zašto je Rokselana toliko bitna? Ona je bila prva robinja koja je postala sultanija! Ona je bila prva žena kojom će se uopšte venčati jedan sultan. To se desilo posle puna četiri veka vladavine sultana, koji su imali svoje hareme i svoje miljenice, ali ne i zvanične žene. Doduše Sulejman Veličanstveni i Hurem su morali za taj čin da sačekaju smrt sultanove majke.

Rokselana ili Hurem je jedina sultanija kojoj je posle rođenja princa naslednika dozvoljeno da ostane sa sultanom na dvoru ceo život. Bila je jedina žena koja je imala ulogu savetnika sultana! Ona je donekle osnažila ulogu žene na osmanlijskom dvoru, sposobna da iz senke utiče na kolebljive vladare. Ostala su zabeležena njena pisma upućena poljskom kralju Sigismundu Drugom i persijskom šahu. Nesumljivo je da nakon postavljenja njenog zeta Rustem paše za velikog vezira, bila politički i na svaki drugi način najuticajnija ličnost u Otomanskoj imperiji. Bila je prva žena dobročinitelj. U Meki i Medini je izgradila niz narodnih kuhinja, zatim kompleks objekata u Jerusalimu sa džamijom i medresom. U Carigradu je, uz džamiju sultanije Haseki Hurem, izgradila i javno kupatilo kao deo kompleksa čuvene Aja Sofije (poznate i kao Sulejmanija). Gradila je verske škole -medrese i zgrade za opšte dobro naroda. Svojim dobročinstvom je želela da popravi ružnu predstavu naroda o njoj zbog silnih intriga i prolivene krvi. Ipak su je zvali vešticom.

Kako li je izgledala ta visprena i opasna žena? Mora da je bila zanosna, čim je očarala tada najmoćnijeg i najopasnijeg vladara. Riđokosa lepotica naglašenih oblina koje bude maštu. Tako je uglavnom prikazuju bakrorezi i platna umetnika Srednjeg veka. Za takvu sliku je zaslužan izvesni Melkior Loriks, koji je nekih pet godina proveo u Carigradu u pratnji habsburškog izaslanika. U svojim putopisima on opisuje Rokselanu upravo onako kako su je umetnici potom slikali a književnici dočaravali, uključujući i Šekspira.

Sulejman Veličanstveni je svoju miljenicu posle smrti 17. aprila 1558. sahranio u mauzoleju čiji zidovi bi trebalo da predstavljaju radost raja. Napokon, ona i jeste bila "radosnica".